Izložba Zagovori svetom Tripunu/Blago kotorske biskupije priređuje se povodom 1200. obljetnice prijenosa moći sv. Tripuna iz Male Azije u Kotor, gdje mu je podignuta katedrala posvećena 1166. godine. Svetac je zaštitnik Kotora i Kotorske biskupije koja obuhvaća prostor od Herceg Novoga do predgrađa Bara. U njezinu je sastavu i nekadašnja Budvanska biskupija. Kotorska biskupija je u sastavu splitske nadbiskupije. Sveti Tripun bio je, ranokršćanski mučenik u Maloj Aziji čije je moći prema legendi u Kotor iz Carigada prenio kotorski građanin Andrea Saracenis početkom 9. stoljeća (u katedrali sv. Tripuna u Kotoru čuva se njegov kameni grobni sarkofag).

Kotorska biskupija zauzima malen prostor i u njoj danas živi relativno mali broj katolika. Osim Kotora kao staroga urbanoga središta i glavnoga grada Boke kotorske, na njezinu prostoru, dakle u Boki kotorskoj važni su gradovi Herceg Novi, Perast, Dobrota, Prčanj, Stoliv,Tivat i Budva, te manja naselja i sela: Škaljari, Muo, Stoliv, Lastva, Bogdašić, Krašić, Rose, Kostanjica, Sutomore. Iako na granici katoličanstva, u bokeljskim crkvama čuvaju se dragocjene i brojne umjetnine od ranokršćanskoga vremena do suvremenih dana. Posebno se ističe Kotor u kojemu su osim romaničke katedrale svetog Tripuna (obnovljenje nakon potresa u 17. stoljeću) podignute brojne srednjovjekovne crkve (sv.Marija, sv. Luka, sv. Mihovil, sv. Martin, sv. Pavao) u kojima su se sačuvale monumentalne freske (među autorima spominju se slikari koji su stigli iz Grčke /Bizanta te Lovro Marinov Dobričević, najznačajniji kotorsko-dubrovački slikar 15. stoljeća) kao i kameni ulomci liturgijskoga namještaja. U katedrali je sačuvan monumentalni gotički kameni ciborij na kojem je prikazan život sv. Tripuna. Uz njega se po vrijednosti ističe i Zlatna pala na kojoj su radili kotorski i doseljeni zlatari (spominje se Johann iz Basela i mletački zlatar Venturini). Posebno je vrijedna skupina srebrnih i pozlaćenih relikvijara u obliku ruku i nogu nastali u kasnom srednjem vijeku. U Kotoru se grade i redovničke crkve (franjevačka, dominikanska za redovnike i redovnice...) te nove crkve u 17. i 18. stoljeću. Za njih se naručuju vrijedne slike u Veneciji, čiju vlast Kotor i Boka priznaju od 1420. do 1797. godine. Među slikama se ističu djela Francesca Bassana, P. A. Novellija, Pietera Costera itd.

Početkom 18. stoljeća u Kotoru živi i radi mletački kipar Francesco Cabianca koji podiže i mramornim kipovima i reljefima ukrašava Moćnik katedrale sv. Tripuna. On radi i u drugim crkvama u gradu, te stvara kiparska djela koja spadaju u najljepše primjere barokne umjetnosti na cijelom Jadranu.


Kao izrazito pomorski kraj u Kotoru se veoma rano osniva bratovština sv. Nikole uz koju je vezana glasovita Bokeljska mornarica. Tijekom 17., 18. i 19. stoljeća uzdižu se kao pomorska naselja Perast, Prčanj, Dobrota i Stoliv. Svi ti gradovi postaju važna središta barokne umjetnosti, kada se podižu župne crkve, samostani i kapele te palače bogatih kapetana. Posebno treba istaknuti zavjetnu crkvu Gospe od Škrpjela ispred Perasta, u kojoj se časti gotička slika Bogorodice s Djetetom za koju se vjeruje da je djelo Lovre Dobričevića. Krajem 17. stoljeća njezinu unutrašnjost oslikava Tripo Kokolja, najvažniji hrvatski slikar toga vremena. U crkvi su osim toga izložena i mnogobrojni ex voti, srebrne zavjetne pločice. Kokoljine slike i votivne srebrne pločice izlažu se prvi put u Hrvatskoj.

Na izložbi se predstavlja oko 450 djela: slike (od Lovre Dobričevića, preko mletačkih renesansnih slikara Giovanni da Udine, Gerolamo da Santa Croce, skupina ikona i madonerskih djela od 14. do 18. stoljeća) do baroknih majstora (Antonio Zanchi, Pietro Antonio Novelli) do Tripa Kokolje i Josipa Tominca. Među kiparskim djelima impresivna je skupina kamenih ulomaka predromaničkoga razdoblja, gotička, renesansna i barokna raspela (među njima monumentalno raspelo iz druge polovice 14. stoljeća u crkvi sv. Marije u Kotoru, te barokno Raspelo iz 1728. godine Andrea Brustolona), mramorna i drvena skulptura 17. i 18. stoljeća kojom su bokeljske crkve naročito bogate, dokumenti od 12. do 19. stoljeća, rukopisi i knjige bokeljskih pisaca od renesanse do danas, notni zapisi od 12. stoljeća do danas (npr. beneventanski zapisi, libreti Krste Ivanovića, autografi Ive Brkanovića), zavjetne srebrne pločice iz Perasta (najveći broj potječe iz crkve Gospa od Škrpjela u kojoj se čuva više od 20000 primjeraka), Prčanja i Mula, glasovita dobrotska čipka (iz crkve sv. Eustahija u Dobroti koja se datira od 15. do 19. stoljeća i najveća je takva zbirka u katoličkim crkvama na Jadranu), nacrti i modeli crkava i zvonika. Posebno se izdvajaju umjetnine izrađene u srebru i zlatu: od Zlatne pale (28o x 180 cm), moćnika glave sv. Tripuna (prvi put izložena izvan Kotora!), srebrnoga oltara iz 17.- 18. stoljeća, te velike skupine relikvijara u obliku nogu i ruku (oko 50 komada), liturgijski pribor od gotike do 19. stoljeća. U toj skupini djela ističu se renesansi moćnik Predragocjene krvi Kristove iz crkve sv. Mateja u Dobroti, Moćnik Kristove krune iz katedrale sv. Tripuna iz istoga vremena te monumentalni srebrni oltar iz katedrale koji je po cjelovitosti i veličini jedinstven na cijeloj istočnoj obali Jadrana kao i posebno lijepo misno ruho baroknoga stila. Barokni slikar Tripo Kokolja predstavlja se s osam slika iz crkve Gospe od Škrpjela na kojima su prikazani starozavjetni proroci, sibile i kraljevi te slike iz Marijina života. Taj se najznačajniji hrvatski slikar kasnoga 17. stoljeća prvi put predstavlja u Hrvatskoj!

Izložba po prvi put predstavlja Kotorsku biskupiju i baštinu Hrvata u Boki kotorskoj. Na njoj je angažirano petnaest uvaženih stručnjaka iz Hrvatske, Italije, Amerike, Crne Gore i Srbije (voditelj projekta prof. dr. Radoslav Tomić). Izložbu prati opsežan katalog (oko 450 stranica).



Slavna glava /Moćnik glave sv. Tripuna

zlato, srebro, iskucavanje, lijevanje, cizeliranje, punciranje, graviranje, pozlata, emajl, tirkiz, gorski kristal i drugo poludrago kamenje, visina 43 cm, promjer plitice 27 cm, promjer podnožja 23 cm

datacija: XIII. te XV. – XVII. stoljeće

Sudbina Slavne Glave, kako Kotorani zovu najcjenjeniju relikviju svojega zaštitnika, maloazijskoga frigijskog mučenika iz Kampsade, stradalog u Niceji polovicom III. stoljeća upravo odsijecanjem glave, pokrivena je velom nepoznanica prije njezinog dolaska u Kotor. Glava je najvjerojatnije zajedno s tijelom već u razdoblju ranoga kršćanstva prenesena u Konstantinopol, a odatle početkom IX. stoljeća (po tradiciji 809. godine) u Kotor.

Izrađivana i ukrašavana u više navrata od XIII. do XVII. stoljeća, Slavna glava je rad kotorskih, bizantskih i venecijanskih zlatara pa i stilskim značajkama pokriva dugo razdoblje od srednjega vijeka do renesanse. Ova najdragocjenija relikvija, koja se danas čuva u Moćniku katedrale, po prvi put, za ovu zagrebačku izložbu, napušta Kotor kako bi se na samo tjedan dana pokazala našoj publici.

Moćnici u obliku ruku i nogu.

U Moćniku katedrale sv. Tripuna (Moćnik je današnji oblik dobio 1704.-1708. godine, kada ga podiže i skulpturama u mramoru oprema Francesco Cabianca) čuva se oko 50 srebrnih i pozlaćenih relikvijara u obliku ruku i nogu različitih svetaca. Najvećim dijelom nastali su tijekom 14. i 15. stoljeća, ali su naručivani i u kasnijim razdobljima. Skupina tih relikvijara jedinstvena je u Europi i može se jedino usporediti s istovjetnim predmetima u susjednome Dubrovniku). Mnogi relikvijari djela su kotorskih srednjovjekovnih zlatara kada je taj grad bio važno središte zlatarske umjetnosti s obzirom na blizinu rudnika u zaleđu koje Turci nisu još bili osvojili.

Zlatna pala Sv. Tripuna

Ivan iz Bazela, Marin Adamov iz Kotora, nepoznati zlatari i Venturin iz Venecije

srebro, iskucavanje, pozlata

datacija: 1440. – 1455. i 1615. – 1618. godine; rekompozicija: XX. stoljeće

Zlatna pala Sv. Tripuna najveća je zlatna pala na oltarima na ovoj obali Jadrana. Radi se o složenoj cjelini sastavljenoj od dijelova nastalih u XIV., u XV. i u XVII. stoljeću. Na Zlatnoj pali su radili kotorski, venecijanski i njemački majstori a njen današnji oblik rezultat je brojnih kasnijih intervencija i restauratorskih zahvata. Na pali je prikazan Krist te brojni sveci i svetice. Ona čini dio inventara glavnoga oltara u kotorske katedrale.

Srebrni oltar. Oltar je složen iz više dijelova. Najstarije je srebrno pozlaćeno svetohranište s početka 17. stoljeća. U 18. stoljeću kupljen je antependij/ predoltarnik s iskucanim reljefom Milosrđa /Caritas te edikula na vrhu s reljefom Poklonstvo pastira. Svi su dijelovi nastali u mletačkim zlatarskim radionicama 18. stoljeća.


Tripo Kokolja (1661.- 1713.) rođen u Perastu gdje je krajem 17. stoljeća oslikao unutrašnjost crkve Gospe od Škrpjela sa slikama koje tumače i veličaju život Blažene Djevice Marije i njezinu ulogu u povijesti spasa. Naručitelj je bio utjecajni nadbiskup Andrija Zmajević. Kokolja je radio i za druge crkve u Perastu, Dobroti, Kotoru i Prčanju. Pred kraj života slikao je oltarne pale, portrete i freske u crkvama i palačama u Dubrovniku, na Korčuli i u Bolu na Braču. Na Korčuli je i umro 1713. godine.

Dobrotska čipka. Najveća zbirka čipke čuva se u crkvi sv. Eustahija u Dobroti. Njome su ukrašeni liturgijski predmeti (antependiji i albe), a nastala je od 15. do 19. stoljeća upravo u Dobroti. Lijepi primjeri čuvaju se i u drugim bokeljskim gradovima.

Liturgijsko ruho. Bokeljske crkve posebno su bogate liturgijskim ruhom od 15. do 19. stoljeća. Najveću i najljepšu cjelinu čini ruho 17. i 18. stoljeća nastalo u različitim europskim radionicama.

Rukopisi bokeljskih pisaca iz zbirki u Perastu, Dobroti, Kotoru, Budvi, Splitu i Zagrebu (Andrija i Vicko Zmajević, Ivan Nenadić, pisci iz obitelji Bolica, Antun Kojović).

Knjige bokeljskih pisaca (renesansni autori, barokni pisci, 19. i 20 stoljeće: Lj. Paskalic, Bolica, Pima, Krsto Ivanović, braća Zanović, Ivan Nenadić, Vikotr Vida, Miloš Milošević, Pavao Butorac, Gracija Brajković, Branko Sbutega)