Izložba „Ruske ikone 15. – 20. stoljeća“ održava se u povodu Dana ruske duhovne kulture u zemljama jugoistočne Europe. Organizirana je suradnjom Galerije Klovićevi dvori s Državnim muzejom i izložbenim centrom “ROSIZO” iz Moskve uz potporu Veleposlanstva Ruske Federacije u Republici Hrvatskoj.

Povijest razvoja ruske crkvene umjetnosti kroz pet stoljeća predstavljena je sa 105 umjetnina iz zbirki Kostromskoga državnog povijesno-arhitekturnog i umjetničkog muzeja, zaštićenog nacionalnog spomenika, Crkvenog povijesno-arheološkog muzeja Ipatijeva manastira Svetog Trojstva u Kostromi, Jaroslavljskoga državnog povijesno-arhitekturnog i umjetničkog muzeja, zaštićenog nacionalnog spomenika i Dobrotvornog fonda “Muzej ruske ikone”.

Iako poznate još u 10. stoljeću, (ikone se u Rusiji pojavljuju dolaskom kršćanstva 980. godine), najraniji primjerci nisu sačuvani. Rijetke su i ikone iz kasnijih stoljeća (12. i 13.) poput Bogorodice Vladimirske i Bogorodice Fjodorovske, koje su tijekom dugog niza godina štovali i častili cijeli naraštaji vjernika. Legende o njihovim čudima, poput one o jakoj svjetlosti koja je isijavala iz ikone Bogorodice Fjodorovske te tako zaslijepila neprijatelja i spasila kneza Vasilija i njegovu kostromsku kneževsku vojsku, pretvorile su baš te ikone u svojevrstan simbol vjere ruskog naroda. U čast Fjodorovske i Vladimirske ikone grade se prve pravoslavne crkve, a u mjesnih se ikonopisaca naručuju kopije najcjenjenijih ikona. Na izložbi su predstavljene ikone Bogorodice Vladimirske iz manastira Bogojavljenja (16. stoljeće) te ikone Bogorodice Fjodorovske iz kostromske katedralne crkve (17. stoljeće) i iz crkve u selu Strelnikovo u Kostromskoj oblasti (18. stoljeće).

Velik broj izložaka radovi su ruskih majstora 16. i 17. stoljeća, iz razdoblja procvata crkvene kulture u Rusiji, kada su se u potpunosti oblikovali stilovi i kanoni prikazivanja. Većina ih potječe iz Kostrome, grada koji se prvi put spominje početkom 13. stoljeća, a krajem 16. postaje jednim od ekonomski i kulturno najrazvijenijih gradova ruske države.
Kod ušća rijeke Kostrome u Volgu od prve trećine 14. stojeća stoji Ipatijev manastir, a smatra se da je njegov osnivač predak poznate plemićke obitelji Godunov. Godunovi u svom zavičajnom kraju započinju velike gradnje, umjesto drvenih grade se zidane crkve, a koncem 16. stoljeća Ipatijev manastir zahvaljujući njima postaje jednom od četiriju najbogatijih manastirskih zajednica u Rusiji. Najširokogrudniji darivatelj manastira bio je Dmitrij Ivanovič Godunov, stric cara Borisa Godunova te je uz njegovu pomoć oslikana unutrašnjost manastira, a ikone i ikonostas optočeni su srebrom. Ikona koja najbolje predstavlja stil godunovske škole je ikona „Sveto Тrojstvо sa sv. knezom Vsevolodom i ravnoapostolskom velikom ruskom kneginjom Оlgоm“ s kraja 16. stoljeća. Osobitost njezina kolorita ukazuje na pskovsku slikarsku tradiciju, osebujnost koje je bogati i zvonki sklad cinobera, duboki zeleni tonovi, čistoća bjeline i grafizam zlatnih linija. Početkom 17. stoljeća, u vrijeme velikih nemira, pljački i prodora stranih osvajača, za cara je izabran šesnaestogodišnji Mihail Fjodorovič Romanov. Svečanost ustoličenja održana je upravo u Ipatijevu manastiru, a Kostroma postaje „kolijevkom obitelji Romanov“. U to vrijeme kanonizirano je i nekoliko svetaca, primjerice Makarij Unženski, čiji lik susrećemo na nekoliko ovdje izloženih ikona.
Povijest kostromske umjetničke tradicije može se s točnošću odrediti od 17. stoljeća, otkad je i sačuvana većina djela, a podaci u knjigama te arhiv Oružarnice (Arsenalske palače) omogućuju da shvatimo koliko je značajan bio kostromski ikonopis. Samo u prvoj polovici 17. stoljeća u arhivu Oružarnice upisano je 70 kostromslih ikonopisaca, koji su za narudžbe pozivani u Moskvu, gdje su razmjenjivali iskustva s pripadnicima drugih slikarskih škola te upoznavali dostignuća najboljih carskih majstora.Poznati kostromski ikonopisci sudjelovali su i u obnovi fresaka u crkvama moskovskog Kremlja. Ikonopisci koji su na poziv Oružarnice odlazili u Moskvu unosili su u lokalnu tradiciju stilističke novosti te pokazivali zanimanje za zahtjevnije teološke teme. Dobar je primjer ikona „I počinu Bog Sedmi dan“ (sredina 17. stoljeća) nastala pod utjecajem ikonografije „Četverodijelne“ ikone iz katedrale Uzašašća u Kremlju.
U crkvi Sv. Trojstva u Ipatijevu manstiru nastaju najbolja ostvarenja kostromske ikonopisne škole. Iako nisu potpisivali svoje ikone, kostromski ikonopisci zbog stalnog angažmana i izloženosti javnosti nisu ostali anonimni. Tako su do danas poznati Jakim Agejev, Vasilij Ilijin Zapokrovski, Gurij Nikitin i znameniti Ivan Andrejev, autor izložene slike „Blagovijest“ iz 1711. godine Radovi kostromskih majstora predstavljeni na izložbi odlikuju se jednostavnošću i plošnim tretiranjem oblika, a svojstvena im je i dobra ritmička koloristička organizacija kompozicije. Karakteristična im je snažna dekorativnost, temeljena na spojevima boja, ornamentalnom crtežu i slobodnom pristupu kompoziciji. Težnja kostromskih slikara prema ukrašavanju vidljiva je osobito u ispunama: po rubnim dijelovima pozadine te se ispune izvode zlatnim travkama, a bijela pozadina dopunjuje se ornamentima.

Kostroma je i najpoznatije središte zlatarske umjetnosti u cijeloj Rusiji. Kostromski zlatari 17. i 18. stoljeća izrađivali su oltarne križeve i okove (rize) na evanđeljima i ikonama, privjeske, vijence za ikone, kandila i kaleže, bogato ih i slojevito ukrašavajući gustim cvjetnim uzorcima. Sredinom 17. stoljeća i srebrnari su oblikovali svoj osebujan stil obrade metala. Vješto su usklađivali gusto položene ukrase s glatkoćom metala, tvoreći time neku vrstu predaha kako bi gledatelj mogao vizualno ocijeniti ljepotu svakog ukrasnog elementa.
Na izložbi je predstavljeno 40-ak bogato ornamentiranih predmeta od mjedi, srebra i tada vrlo cijenjenog emajla, s minucioznim prikazima svetačkih likova i scena u reljefu.

U manjim kotarskim mjestima oko Kostrome radili su lokalni majstori. Jedan od vodećih centara u Kostromskoj oblasti bio je i grad Galič, poznat po proizvodnji pigmenta za boje. Stoga su proizvođači boja iz Galiča sudjelovali u svim oslikavanjima moskovskoga Kremlja. Za razliku od kostromskih slikara, galičke nije pozivala Oružarnica pa su slijedili stoljećima ustaljene ikonografske obrasce. Osim ikonografije, prepoznatljiva je i njihova paleta boja: lica imaju narančastu nijansu, lik se izrađuje pomoću izražajnog crteža crnom bojom i dorađuje se kontrastnim bjelilom.
Krajevi oko Galiča bili su poznati po rezbarenim likovima svetaca. Obično su ih stavljali u posebne kovčežiće, na stjenkama kojih su oslikavali scene iz njihova života. Sam kip je također oslikan, tako da se dobila „ikona na kipu“. Rezbarene ikone omiljenih likova sv. Nikole i sv. Paraskeve Petke, izložene u Galeriji Klovićevi dvori, u današnje su vrijeme vrlo rijetke, a predstavljaju remek-djela ruske skulpture 18. stoljeća.

Bogatu zbirku Jaroslavljskoga muzeja na izložbi predstavljaju dragocjeni predmeti, jedinstveni među ruskim muzejskim zbirkama: liturgijsko ruho, rukotvorine iz slavnih Stroganovskih radionica, unikatni ogrtač (felon) iz 18. stoljeća, sašiven od najskuplje tkanine toga doba, talijanskog aksamita, obredna pokrivala od atlasa urešena zlatom, srebrom i dragim kamenjem, mitra iz manastira Borisa i Gleba (blizu Rostova Velikog) te obredni predmeti – kalež i rukopisno evanđelje sa srebrnim okovima. Doista zadivljuje obilje i raznorodnost dragoga kamenja i ukrasa na tim predmetima koji nadmašuju sve druge ruske muzejske zbirke.
Visoka je umjetnička vrijednost predmeta koji su se tijekom 17. stoljeća, u razdoblju izuzetnoga gospodarskog i umjetničkog procvata grada, čuvali u mnogim jaroslavljskim crkvama. Većina crkava ulazi 1959. godine u sastavni dio Jaroslavljskog državnog povijesno-arhitekturnog i umjetničkog muzeja, zaštićenog nacionalnog spomenika, koji je danas jedan od najvećih muzeja središnje regije Rusije.

Iako ih se već stoljećima štuje, pravo otkriće autentične ljepote, sugestivnosti i umjetničke snage ruskih ikona nastupilo je tek u 19. stoljeću kada su ikonopisci-restauratori, poput arheologa, počeli skidati slojeve firnisa, potamnjelog od dugogodišnje izloženosti dimu svijeća i kandila. U to vrijeme nastala je i sistematizacija stilskih raznolikosti ikona po školama – novgorodska, pskovska, rostovska, suzdaljska, moskovska. Prvi istraživači ikona opisivali su ikonografiju svetaca, zapisivali legende o čudima, sastavljali kataloge te sabirali ikone iz napuštenih crkava i kapelica te na taj način spasili mnoga remek-djela.

I nakon gotovo stotinu godina, koliko je prošlo od prve izložbe starog ruskog slikarstva u Moskvi, oduševljava nas bajkovita snaga boja, izražajni likovi, njihovi skladni pokreti i harmoničnost svih slikarskih elemenata tih predmeta kulta i umjetničkih djela stoljećima prisutnih u europskoj kulturi.

Izložba se može razgledati: Od utorka do nedjelje 11 – 19 sati (ponedjeljkom zatvoreno)

Galerija Klovićevi dvori nudi posjetiteljima besplatno stručno vodstvo izložbom „Ruske ikone“, od utorka do nedjelje, u 17 sati ili za najavljene grupe u dogovoreno vrijeme.