Financiranje zaklada

Što je zaklada i kako izgleda financiranje zaklada?

Ukoliko vas zanima kako izgleda financiranje zaklada utoliko se najprije trebamo upoznati s pojmom zaklade i razvitkom te pravne institucije. Jedino kroz razumjevanje primarne svrhe zaklade i povijesti njezinog nastanka možemo u potpunosti razumjeti i njezino financiranje. Zaklada je, dakle, institucija koja ima određenu svrhu, determiniranu od strane zakladnika. Zaklada jest pravna osoba, međutim to ne znači da je ona ujedno i trgovačko društvo. Iako zaklada ima pravnu osobnost, ona nema članova pa stoga ne može biti trgovačko društvo. Zakladu se treba smatrati kao neprofitnu pravnu osobu, kao prvensveno imovinu koja sama postoji radi ostvarivanja određene dobrotvorne ili općekorisne scrhe. To može biti unaprijeđenje neke kulturne, znanstverne, duhovne, ćudoredne, ekološke djelatnosti, a pod pojmom dobrotvorna se misli na pružanje pomoći osobama kojima je pomoć potrebna. Zaklade se dakle financiraju uplatom određenih novčanih iznosa na bankovni račun koji je otvoren za zakladu. Ovisno o tome iz kojeg izvorna financiranje dolazi razlikujemo razne vrste zaklada.

Financiranje zaklada i vrste zaklada s obzirom na izvor financiranja

Financiranje zaklada se najbolje može pratiti kroz vrste zaklada koje postoje. Naime, upravo će se vrste zaklada dijeliti ovisno o izvoru financiranja iz kojeg se sredstva za zakladu crpe. Isto tako, faktori koji će utjecati na podjelu zaklada biti će i sastav upravnog odbora i distribucija sredstava zaklade. Ovisno o svemu navedenom, razlikujemo nezavisne zaklade, zatim zaklade podupirane od strane države, potom korporativne zaklade i u konačnici zaklade lokalnih zajednica. Statistički su najzastupljenije zaklade nezavisnog tipa, kod kojih financiranje ne dolazi od jednog izvora, npr. od jedne tvrtke ili državnog tijela već od mnogobrojnih, heterogenih izvora. Nadalje, javne zaklade biti će one koje su osnovale vlasti lokalne, regionalne ili državne uprave, te će financiranje zaklada takvog tipa biti prvenstveno iz proračuna te jedinice vlasti. Nasuprot tomu, postoje korporativne zaklade kod kojih će određena korporacija donirati određena sredstva. Konačno, kod zaklada lokalnih zajednica donatori su obično stanovnici te lokalne zajednice ili gospodarski subjekti na tom području koji npr svojim donacijama potiču razvizak škola, kvalitetu usluga u zdravstvenoj djelatnosti i tome slično.

Financiranje zaklada kroz povijest

Iako su zaklade tek prije 30-ak godina dobile na popularnosti, taj koncept je poznat od davnina i seže čak i do antičkog doba. Još tad je osoba mogla odrediti neku plemenitu svrhu za dio ili za cijelu svoju imovinu. Tako se zaklada mogla osnovati inter vivos, tj. za života te osobe ili poslije smrti (mortis causa) što bi značilo da zaklada počinje postojati tek nakon smrti osobe donatora. Financiranje zaklada se u nekim društvima učestalo povezivalo s religijom. Tako su se donacije učestalo davale za neku svrhu određenu od strane religije, i takvo milosrđe smatralo se kao unutarnje ispunjenje u kršćanskoj religiji. Tako je Crkva imala relativni monopol nad zakladama koji je završio reformacijom i revolucijom. Razvoj poduzetništva pri završetku srednjeg vijeka doveo je do novih vrsta zaklada neovisnih od crkve. Financiranje zaklada takvih tipa vršilo se preko uspješnih trgovaca i poduzetnika koji su osjećali moralnzu odgovornost da doprinesu i pomognu svojim zajednicama te unaprijede društvo.

Tagovi: dobrotvorna, financiranje, pomaganje, svrha, vrste zaklada, zaklada