U srijedu, 4. lipnja u Kuli Lotrščak otvara se izložba fotografija Damiana Nenadića Tragovi. Izložba pripada ciklusu Snapshot/Brzo okidanje. Autor će predstaviti osam fotografija nastalih na Islandu 2013. godine.

 

Izložba će biti otvorena do 20. lipnja 2014.

 

 

Nestvarne boje, zasanjani prizori, zvuk šikljanja gejzira…

 

Mistična izmaglica.

 

Nadrealna ljepota.

 

Zemlja natopljena mistikom koja živi svoje sage i mitove. Svojom iracionalnom ljepotom dramatično dotakne svakog tko je posjeti. Njeni aktivni vulkani i pršteći gejziri pulsiraju životnom energijom gdje doslovno svjedočimo nastajanju svijeta; pred našim očima događaju se ”čuda”, pretapaju se stvarnost i fantazija pa je i logičan osjećaj stopljenosti Islanđana s njihovom mitskom prošlošću te otvoreni stav prema spiritualnim sferama.

 

Biti Jedno s Prirodom i njenom zastrašujućom ljepotom od koje se čovjek osjeća još manji… Preplavljen osjećajem dubokog pijeteta i strahopoštovanja, Damian joj se smjelo prepušta u jedinstvenom stapanju: miluje škrtu travu i ohlađenu lavu, pije otopljeni snijeg, mrlja ruke podatnom ilovačom… Na najintimniji način, Damian ovdje pronalazi praiskonsku vezu s Univerzumom. Instinktivno spoznaje njegovu svjesnost koju svi dijelimo. Jer svi smo Jedno i Isto, od iste materije sazdani. I kako autor ističe, i čovjek i kamen i trava… sve je isto, samo presvučeno drugačijom “presvlakom”.

 

U taj “sveti” pejzaž usudio se dirnuti umjetnik. Poput kakvog kradljivca ljepote, svojim fotoaparatom oduzima dio te savršenosti, pokušava je “prevariti” i zaustaviti bar na tren. Sa strahom da će svojim prisustvom narušiti vječnu ljepotu i harmoniju ovog komadića raja, Damian tiho intervenira u pejzaž kreirajući shematizirane humanoidne forme od organskog materijala kojeg zatiče na samom licu mjesta. Suptilnim postupkom land arta tako nastaju serije silueta od kamenih oblutaka, lišća, ptičjih pera zabodenih u zemlju, u netom otopljenom zaleđenom jezeru s još zgusnutim ledom, u naplavljenim algama. Svoje gotovo arhetipske forme impostira u pomno odabranim magičnim islandskim krajolicima dobivajući efekt začudnosti, poput prethistorijskih tragova u pećinama naših davnih predaka.

 

U svom radu, Damian objedinjuje ljubav prema prirodi s onom prema fotografiji. Kao biolog, dobro poznaje zakonitosti prirode kojoj svojim umjetničkim angažmanom i foto-objektivom podaruje jednu novu dimenziju. Projekt je, zapravo, nastavak autorova bavljenja vezom ljudskog tijela i prirodnih ambijenata kao fenomenom odnosa čovjeka i prirode. Priroda kao materijalistički princip, u dijalektičkoj je suprotnosti s čovjekom koji je duhovno, ali i materijalno biće. U drugom smislu, krajolik kao horizontalni plan predstavlja ženski princip, a intervencija u nju muški princip, čin oplodnje.

 

I kao što sam autor ističe, njegovo tijelo je ono što zna, priroda ono što želi znati, a umjetnost je medij kojim komuniciraju.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *