Ministarstvo kulture Republike Hrvatske na svojim web stranicama pri definiranju pojma nematerijalne kulturne baštine navodi da „pojam nematerijalne kulturne baštine obuhvaća: praksu, izraze, znanja, vještine, kao i instrumente, predmete, rukotvorine i kulturne prostore koji su povezani s time, a koje zajednice, skupine i u nekim slučajevima pojedinci, prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine“.  U spomenutu nematerijalnu kulturnu baštinu 27. prosinca 2007. uvršteni su i „posmrtni običaji vezani uz mirila ili počivala“.  Prema istom Rješenju utvrđen je sustav mjera zaštite koji obuhvaća: osiguranje dostupnosti javnosti, poticanje zajednice čija je baština da se s njom identificira, popularizacija i promocija dobra, poticanje prenošenja u izvornim sredinama, multidisciplinarno istraživanje, zaštita od nestajanja i uništenja itd. Do ovoga Rješenja dovele su godine truda i rada pojedinaca koji su, evidentirajući lokalitete mirila, javno govorili o potrebi njihove zaštite, pokušavajući spriječiti njihovo kontinuirano uništenje na gotovo svim lokalitetima. Sukladno tomu, svojim radom i zalaganjem ističe se Mirjana Trošelj, koja je među prvima počela prikupljati informacije o ovim običajima. Glede zalaganja za zaštitu mirila i niz drugih suhozidnih gradnji vrijedi istaknuti rad Aleksandre Faber, dok se u očuvanju lokaliteta i njihova prezentiranja kao dijela kulturne baštine istaknuo lokalni entuzijast Šime Gazić. Unatoč njihovu radu i trudu tek 2006., uključivanjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske – Konzervatorskog odjela u Zadru (Lepa Petri) te Turističke zajednice Starigrad  Paklenica (Marjana Marasović), mirila su dobila status preventivno zaštićena kulturnog dobra. Pomoću turističkog projekta uključivanja kulturne baštine u turističku ponudu podvelebitskog područja, mirila su „uspjela“, djelovanjem spomenutih pojedinaca, postati nematerijalna kulturna baštinaRepublike Hrvatske.

Iako od 2007. mirila imaju svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra, njihova zaštita u praksi nije bila uvijek odgovarajuća, a što se pokazalo pri probijanju trase plinovoda prema Zadru i to preko područja Bukovice, kada su uništeni neki lokaliteti. Dosadašnje iskustvo pokazuje učinkovitu zaštitu na područjima gdje su mirila turistički prezentirana i gdje su djelovanjem turističke zajednice postala prepoznatljiva, kako na lokalnoj, tako i na nacionalnoj razini.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *