Izložba Normandija / Rađanje Impresionizma predstavit će 90 radova iznimno značajnih umjetnika Normandije od 4. listopada 2014. do 4. siječnja 2015. u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu i potom početkom 2015., u nešto manjem obimu, bit će postavljena u Narodnoj Galeriji, Ljubljana.

 

Jedinstvena vrijednost ove zbirke je u tome što u punoj raznolikosti predstavlja različite umjetničke pokrete 19. stoljeća – realizam, romantizam, impresionizam i postimpresionizam – prateći nijanse njihova razvoja i brojne promjene koje su dovele do rođenja modernizma 20. stoljeća. Ova izložba kombinira promišljanja o djelovanju prirode, obale, krajolika i grada sa žanrovskim slikama i mrtvim prirodama. U 19. su se stoljeću umjetnici sklanjali u Normandiju, bježeći pred industrijskim okolišem koji je preuzimao velike gradove. Ondje su se skrili da budu bliski s prirodom i da bi razvili sposobnosti slikanja na otvorenom, nastojeći uhvatiti trenutak u vremenu i varijacije boja u ovomu sjevernjačkom krajoliku. Umjetnici nisu obraćali pozornost samo na pejzaž, već i na svakodnevni život seljaka i ribara.

 

Osobita privlačnost ovih slika Normandije ne leži toliko u nekom portretiranju regionalnog identiteta ili povijesnog razdoblja, koliko u neuhvatljivom djelovanju prirode koja se u njima ogleda.

 

U kulturalnom kontekstu ova izložba ne naglašava samo važnost Normandije u umjetnosti, već prikazuje i djela slikara svjetskog i regionalnoga glasa. Istovremeno, podupire mogućnost stvaranja jedinstvene zbirke slika.

 

Zbirka je izlagana u Francuskoj i izvan nje. Nakon Austrije, SAD-a, Japana i drugih zemalja prikazana je i u trima nacionalnim galerijama Estonije, Latvije i Bjelorusije 2009. – 2010. Godine 2011. izložena je tijekom sastanka na vrhu G8 održanom u Deauvilleu, nakon čega je otišla u Nacionalni muzej Ukrajine u Kijevu, kao i u Lvov i Dnjepropetrovsk. Potom slijede skandinavske zemlje, te sad u Zagrebu, Ljubljani i Trstu, kao i uvijek, uz najstroža pravila konzervacije.

 

Zbirka Slikati u Normandiji, s radovima Moneta, Boudina, Géricaulta, Courbeta, Corota, Dufyja, Renoira i mnogih drugih, postala je simbol Normandije kao pravog središta izvrsnosti.

 

 

 

Zbirka Slikati u Normandiji

 

 

Stvorena 1992. godine na inicijativu Regionalnog vijeća Donje Normandije, te uz pomoć privatnih partnera, zbirka Slikati u Normandiji okuplja više od stotinu slika. Premda nisu svi umjetnici svjetskog glasa, zbirka se bavi predstavljanjem Normandije krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

 

Honfleur, Le Havre i kasnije Rouen su imena koja stoje kao simboli tih trenutaka intenzivnog stvaranja i razmjene velikih inovacija moderniteta u nastajanju poznatijeg pod imenima impresionizma i fovizma. Od Moneta do Jongkinda, od Lebourga do DeLattrea, od Marqueta do Dufyja, tek su neki susreti koji su tijekom više od stoljeća obdarili Normandiju emblematičnom slikom užitka u slikanju.

 

Naslov zbirke nagovješćuje putovanje kroz prelijep normandijski krajolik, s obalom i kontinentalnim dijelom, smješten u kontinuitet romantičnog naturalizma i meditativne prirode pejzaža. Slike su usmjerene na naglašavanje manje spektakularnih, manje razvikanih prizora.

 

Naglasak u izboru djela jest na diskretnom, ponekad i tajnom utjecaju samog pejzaža, a ne poznatijih mjesta i prizora. Corot i Boudin imaju svoj “sivi” impresionizam, Signac i Louvrier biserni kolorizam.

 

Slike su predstavljeneslijedom koji povezuje fizikalnu dimenziju s topografijom i koji, krenuvši od farme Saint Siméon kao polazne točke, stiže do obale i zamisli turističkog obalnog mjesta. Zatim se upućuje uzvodno, slijedeći obale Seine, da bi završio u kontinentalnom dijelu, u samom srcu normandijskog krajolika.

 

 

 

Izložba je podjeljena na 4 dijela, prema regijama  i umjetnicima koji su se tamo okupljali:

 

 

 

  1. Farma Saint Siméon

 

Farma Saint-Siméon bila je u 19. stoljeću sastajalište umjetnika, slikara i glazbenika: Jean-Baptiste Corot, Gustave Courbet, Constant Troyon i oni čija umjetnosti sve duguje Normandiji, kao što je Eugène Boudin. Krajem života, prisjećajući se tih svijetlih dana, Boudin je jednom prijatelju napisao: “Oh! Saint-Siméon, o tom bi se svratištu moglo napisati lijepu legendu.”

 

Saint-Siméon je bila farma na Côte de Grâce, smještena na padini i okružena stablima jabuke, dok se pejzaž riječnog ušća odatle mogao samo naslutiti. Farma Saint-Siméon odigrala je ključnu ulogu jer je svoje stalne ili privremene stanovnike povezala s vrhunskim prirodnim okruženjem koje je često znalo biti grubo, tužno i nasilno, kao scenografija njihova teškog rada ili plandovanja.

 

 

  1. Radni život i praznici na moru

 

Tu su s jedne strane ribari, lokalni radnici, još uvijek uhvaćeni u svoje ritmove i običaje. U svojoj grubosti, sjedinjuju se s brodićima, morskom travom i stijenama, i sudjeluju u tihim tragedijama plima.

 

S druge su pak strane turisti, koji dolaze i narušavaju tišinu. Stižu u svojoj finoj odjeći, poziraju, brbljaju jedni s drugima kao što u vlastitom gradu nikada ne bi, i stvaraju skupine kako bi uživali u strasti koja se ljudima s mora gadi – kupanju. Dolaze u parovima ili kao obitelji. Na plaži uvijek ima više žena, u pratnji djece. Vikendom im se pridružuju i supruzi.

 

Na obzoru se vide regate, i scene utrka zamjenjuju dolazak poštanskih kočija i rad na poljima.

 

Mnoga mjesta na obali Normandije, od Honfleura do Langrunea, oblikovala su ovu slikarsku školu koju predstavljaju Gustave Courbet, Eugène Boudin, Johan Barthold Jongkind i Claude Monet, umjetnici koji otjelovljuju impresionizam.

 

 

  1. Normandijski krajolik

 

Regija Normandije ima bogatu književnu tradiciju od 18. stoljeća. Topografija se nadnosi na sve, a zajedno s njom i stereotipi voćnjaka i stabala jabuke.

 

Normandija je bila omiljena destinacija prvih turista, prvenstveno Engleza, koji su dolazili u Francusku nakon potpisivanja Mira u Amiensu 1802., i prolazili kroz Normandiju na putu do Pariza.

 

U svojim usamljeničkim, kontemplativnim djelima slikari Isabey, Huet, Daubigny i Corot znali su kako uhvatiti poeziju prirodnog okoliša ove regije.

 

 

  1. Uz Seineu

 

Između Le Havrea i Pariza, Sena prolazi od jednog do drugog ekstrema, od neukrotive sile mora do vrhunskog licemjerja urbanih društvenih aktivnosti. Uz Senu, obale se hitro šire na unutrašnjost Normandije, baš kao što i sama rijeka već vrlo rano priziva more.

 

Na svojem brodu-atelijeru Le Bottin Daubigny je izgleda bio prvi koji je prepoznao intimnost tih mjesta. Od 1865., Renoir, Monet i Bazille odredili su što će Sena značiti slikarima. Impresionisti su zatim postupno otkrili vodu i te je godine Renoir pozvao Bazillea da se pridruži njemu i Monetu na putovanju brodom niz Senu.

 

 

 

UMJETNICI:

 

Charles Angrand, Jacques – Emile Blanche, Frank – Myers Boggs, Eugene Boudin, Pierre Bonnard, Adolphe – Félix Cals, Jean – Baptiste Camille Corot, Gustave Courbet, Karl Daubigny, Eugene Delacroix, Joseph Delattre, Louis – Alexandre Dubourg, Raoul Dufy, Pierre Dumont, Guillaume Fouace, Emile Othon Friesz, Théodore Gericault, Paul – Elie Gernez, Jean – Baptiste Antoine Guillement, Paul Huet, Eugene Isabey, Johan Barthold Jongkind, Henri Le Sidaner, Albert Lebourg, Ludovic Lepic, Victor – Stanislas Lepine, Maurice Louvrier, Albert Marquet, Maxime Maufra, Georges Michel, Claude Monet, Charles Pecrus, Robert – Antoine Pinchon, Jules – Louis Rame, Auguste Renoir, Théodule Ribot, Alfred Stevens, Louis Valtat, Jacques Villon, Edouard Vuillard

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *